nedjelja, 26. studenoga 2017.

PSIHOLOŠKI MENADŽMENT U CROBRAN VJEŠTINMA - ZABLUDE


0. RAZRJEŠIMO ZABLUDE 
Razumijevanje kako naš um kategorizira, stvara programe, koristi logiku te konačno sam sebe zavarava vrlo je važno u treningu CROBRANA-e. U našem društvu  (socijalnom sistemu),  što uključuje i razne škole borilačkih vještina, previše se naglašava memorizacija, automatizacija, automatska suradnja sa što manje otpora. Nadmoćnost i uzvišenost nad protivnikom je rijetko tražena u tim školama, a pogotovo nije nikako tražena u zakonskim okvirima. U CROBRANU-i je bitno da postanete prvo psihički a zatim i fizički nadmoćniji od vašeg napadača, vaša potpuna nadmoć nad protivnikom je vrlo bitna.

Bitno je biti nadmoćniji od napadača kako bi preživjeli i zaštitili sebe i svoje voljene. Da bi lakše razumjeli, već previše nas pokušava da preslika sliku udarca nekog drugoga. Na taj način mi ne izražavamo svoje istinsko ja, niti išta stvaramo osim što imitiramo.  Samorealizacija, svijest o samom sebi je jedan od vrhova koji se postiže vježbanjem CROBRANA, a također i jedan od značajnih faktora našeg unutarnjeg mira. 

U CROBRANU- se radi o samoizražavanju inspiriranim momentom pokreta. Zamislite da slikate sliku, i dođe netko drugi i kaže da to nisu boje koje bi on koristio za tu sliku. Pa što?  On/ona niste vi, vi ste jedinstvena osoba koja svijet oko sebe shvaća na svoj način, koji je potpuno drugačiji od shvaćanja drugih ljudi. Tijekom vremena društvo i okolina vam nameću svoja shvaćanja, ali kada postignete samorealizaciju vježbanjem CROBRANA shvatit ćete svoju unikatnost i jedinstvenost,  svoju vrijednost i ljudskost.

Vi ste vrlo dragocjena osoba svima koji vas vole, to treba cijeniti. Tako je i s pokretima u borilačkim vještinama, određeni pokreti vam odgovaraju, a određeni ne, sve te činjenice se još jače mijenjaju s obzirom na vašu dob, spol, životno iskustvo, iskustvo u borilačkim vještinama i sl. Zbog toga je neophodno podsjetiti  vas da što duže vremena provodite vježbajući neuspjeh, tj. vježbate na krivi način, vježbate razne samoobrane i sl. teže ćete prepoznati USPJEH.

To znači da previše ljudi provodi i troši vrijeme na to da postanu dobri u krivim  stvarima, tako da prave više nisu tim osobama prepoznatljive. Nažalost, uspjeh u današnjem svijetu je prečesto određen prihvaćanjem od strane AUTORITETA. Autoriteta sa kojim ste se identificirali, autoriteta koje djelomično ili potpuno imitiramo. Zamatamo taj uspjeh na temelju autoriteta u lijepe papire i zbog svega toga napuštate svoje vlastite snage.

Odjednom ljudi nisu sretni čineći svoje vlastite stvari, svi želimo povratnu informaciju dali smo dobri, dali smo na dobrom putu, dali je to što radimo po tim drugim ljudima (autoritetima) dobro, tako je i na poslu i u privatnom životu. Budući da je to sadašnji trend u društvu i formula za uspjeh, onda je sigurno dobra?   Taj način rada niti vama niti našoj djeci u školama, fakultetima a tako i u školama borilačkih vještina ne dozvoljava vašu, njihovu kreativnost i razvoj vlastitih ideja, nego razvija negativnu poslušnost i prisilno štovanje autoriteta, po položaju. Zapitajte se, dali je to istina, dali ste 100% zadovoljni sa  takvim načinom? Dali želite vi sami ili da vaša djeca tako djeluju i idu kroz život? Cilj psihološkog menadžmenta je da vi postanete vođa i da vodite a ne da postanete ovca koju će drugi natjeravati po njihovom.

Bitno je shvatiti da ako ne radite svoje stvari, radite nečije druge stvari. Ovakva svjesnost predstavlja ključ slobode i spontanosti u  vašoj vještini, životu i  pobjedi u borbi  za svoj život na ulici. Možemo svi mi pokušavati kopirati majstore, ali bez obzira na to koliko smo dobri, ipak smo kopije.

Postoji izreka koja kaže: TRAŽI NE SLIJEDEĆI KORAKE SVETOG ČOVJEKA, TRAŽI ONO ŠTO JE I ON TRAŽIO .




Što znači, ako vas vaš učitelj ne potiče na istraživanje, onda se pretvarate u potpunog klona.  Dok ne shvatimo kako su  naš ego, um i proces mišljenja skloni putu lakšeg otpora, imitaciji, ostat ćemo zauvijek vezani za taj proces imitiranja.  Ljudski um je dvostran (dualističan), to znači da um uvijek analizira, formira mišljenja, izvla či zaključke, uspoređuje i očekuje, u osnovi previše mislimo na nebitne stvari. Te sve operacije uma dovode do donošenja sudova i odluka, što vodi u podjelu na dobro i loše, te na razne druge podjele i raščlambe.

To u teoretskom smislu ponekad uopće nije loše ali u praksi, treba djelovati bez takvog procesa misli. Pošto um vodi tijelo, naša INTUICIJA se lako izgubi.  Sada se vjerojatno pitate, pa što nije uredu sa mišljenjem, kako mišljenje i umna analiza mogu biti pogrešni? Mišljenje kao, proces mišljenja, razmišljanja se nikada ne smije upotrijebiti u realnoj borbi na ulici. Mišljenje tijekom borbe dovodi do fiksacije, hvatanja za neku ideju ili do zbrke mnoštva različitih ideja, što dovodi do zamrzavanja uma usmjerenog na određenu pojavu izvana a to dovodi do fizičkog ukočenja tijela i do sigurnog poraza.. Taj anatomski proces misli je prespor da bi mogao adekvatno reagirati na veliku brzinu i dinamiku napada.

Takvo mišljenje je pogubno u stvarnoj borbi gdje su životi na kocki. Podijeljenost našeg uma se može objasniti kroz borbu. Naš um i naša ego svijest su previše zaokupljeni sa analizom, pokušajem kontrole situacije. Um pokušava intelektualizirati zbivanje, pojavu, događaj koji je u svom korijenu potpuno spontan, divlji, brutalan i promjenjiv bez ikakvih pravila da se um može za njih uhvatiti, ili ih uopće prepoznati, jer nema takvih iskustava u vašem odgoju.  Ta podijeljenost uma je lažna. Ona je rezultat našeg cjelokupnog odgoja, školovanja, obrazovanja, stvaranja vaših stavova temeljem životnog iskustva.

U toj bitci za znanjem i preživljavanjem i savladavanjem društvenih normi izgubili smo svoju spontanost i instinktivnost. Na taj način reagiranje uma i tijela na napad je presporo i sigurno neće završiti dobro.

Jedini način da se uzdignemo iznad takvog procesa misli je da JEDNOSTAVNO PRIHVATIMO ONO ŠTO SE DOGAĐA, bezuvjetno prihvatimo. To znači da ISPRAZNIMO sami sebe od misli o mogućim ishodima, završetcima, ozljedama, o posljedicama, želji za pobjedom, od dvojbi što sad učiniti, itd. Takvo buđenje možete doživjeti vrlo brzo, ako počnete vježbati, čvrsto, borbeno, brzo i najvažnije instinktivno. 

To znači, da kad vas netko napadne, vi se uopće ne čudite, niste iznenađeni, šokirani, čak niti ljuti, na taj način potpuno prihvaćate događaj i spremni ste za borbu, ako se morate bo riti. Taj stav će odbiti 90% napadača i navesti ih da odustanu od napada.

Naš problem je  jednostavan, mi se previše angažiramo i okupiramo sa varljivim, prividno važnim, lutajućim mislima. Um nas fiksira na svašta i stoga sprječava prirodni tijek misli. U borbi, intelektualno razmišljanje je očito uništavanje ritma i tijeka borbe na svoju štetu.

Superiorni borac, koji i vi možete postati, je  onaj koji se bori  sa izravnošću, ekonomijom pokreta i žestinom, te koristi instinktivne reakcije svoga uma i tijela. Takav borac neće nikada imati prekid toka borbe koji bi  omogućio napadaču da ga efikasno napadne i ozlijedi. Istina u borbi je jednostavnost, ČISTA spontanost, a ne neke predviđene reakcije. Jedina neophodna kontrola, je kontrola tijeka akcije i to na način da nemate nikakvih pretenzija i želja glede distance (udaljenosti od napadača, alata, ruke ili noge ili bacanja, borba na tlu),  ili  taktike.

Odgovor na napad mora biti brz, direktan, kreativan. Sve dok ne završite, ne možete unaprijed odrediti sa čime ćete i na koji način završiti svoj napad. Pokušaj da se odluči  da se napravi ovo ili ono otkriva veliki nedostatak borbenog treninga pod stresnom borbenom strategijom.  Neki majstori tvrde da naš protivnik kontrolira borbu jer on počinje napad njego vom namjerom, njegovim pokretima, napadom ... koji onda stimuliraju naš odgovor koji se mora prilagoditi tome protivniku i napadu. – EEEE - TO JE POTPUNO KRIVO.  Možete dozvoliti da vam se to desi ali onda je stvarno napadač u kontroli nad vama. Prvo, nema  prilagođavanja na njegovu akciju, na pokušaj takve kontrole VI KREĆETE U AKCIJU i preuzimate kontrolu, vi određujete događaje u toj situaciji, nesvjesno pomoću vašeg borbenog treninga koji vam daje takvu mogućnost postizanja superiornosti i nadmoći  u sekundi.

Razmišljanje je korisno na mnogo načina, čak niti ova knjiga i njeni nastavci kroz video prikaze ne bi nastali bez intenzivnog razmišljanja. ALI, ali postoje neke okolnosti kada se mišljenje, misli i razmišljanje suprotstavlja sa radom i koči ga. Stoga moramo u tim prilikama razmišljanje izostaviti, ostaviti ga iza, i dozvoliti nesvjesnom da izađe naprijed. U tim slučajevima vaša uobičajena svijest prestaje biti vaš gospodar.  Psihološki stav u borbi treba izgledati ovako: Događaje treba gledati bez naše emocionalne umiješanosti i bez emocionalnog odgovora na i u svezi vaših svakodnevnih iskustava.

Ne smijemo se fiksirati na ono što mi  mislimo da je stvarno. Ono što mi mislimo nije važno, drugi  misle o istome nešto drugo, treći treće... i to je borba mišljenja koja je nepotrebna. Istina je da je sve stvarno i dobro.

Samo je način dolaska do tog stvarnog i dobrog za neke izgubljen u osobnim zamišljanjima,  mišljenjima i stavovima.  Psihička priprema je vrlo bitna stvar u IS-i. Psihološki menadžment je sistem pripreme vašeg uma na sve situacije i posljedice prije, za vrijeme i poslije eventualnog sukoba. To nije ništa komplicirano niti posebno. Vrlo jednostavno, radi se o izmjeni vaših stavova i mišljenja o određenim situacijama, te o ugrađivanju dodatnih neophodnih stavova i mišljenja za efikasno borenje.

Na kraju sve to dolazi instinktivno i nemate potrebe ništa pamtiti, bitno je naučiti princip na kojem radi PSI  menadžment. Kada to uspijete, a uspjet ćete, onda ste naoružani sa vrlo moćnim psihološkim oružjem koje vam daje prednost u sukobu bilo koje vrste.

Nema komentara:

Objavi komentar

SVI KOMENTARI SU DOBRODOŠLI!