srijeda, 18. listopada 2017.

OSNIVANJE CROBRANA - MODERNE CROBRAN RATNIČKE VJEŠTINE

 MODER CRO

Povijest Instinktivne Samoobrane i Modernih Hrvatskih Ratničkih  vještina ipak počinje u kasnom 20 stoljeću, točnije 1990. Godine. Te godine se u jednoj mladoj glavi rodila ideja o suvremenoj, modernoj i efikasnoj ratničkoj vještini. Kako je sve to počelo? Prateći moju borilačku biografiju sada sa vremenskim odmakom, sa više iskustva i znanja mogu vam ispričati tu povijesnu priču a da bude kratka i jasna. 

Od kad sam svjestan svoje nesvijesti (ovo je šala), tj. od kad znam za sebe ja jednostavno obožavam borilačke vještine. Niti jedan jedini dan mog djetinjstva i mog života nije prošao bez borilačkih vještina.

Bar malo treninga, poneki film, tu i tamo koja knjiga i brošura, pa malo treninga sa prijateljima, pa borbe, tučnjave, ulični ratovi, pa redarenje, pa sportska natjecanja, pa rat, pa posao, pa policija, izučavanje i proučavanje borilačkih vještina u  knjigama, časopisima, videozapisima, treninzima, seminarima, natjecanjima, sa raznim majstorima, pa opet neki rat, pa opet opasni posao i uvijek borilačke vještine u svemu tome. Moje svakodnevne misli i djela su uvijek i tada i danas usmjerene na rast i razvoj borilačkih  vještina, na trening, na načine treninga, na poboljšanje napretka mojih učenika, na istraživanje za Crobran Vještine i tako cijeli moj život i to se nastavlja.

1989. g. mi je sinula ideja o sastavljanju sistema treninga koji će biti sveobuhvatan i efikasan, i tada sam napisao dva programa vježbanja za takav sistem, koji sam tada u tim napisima nazvao Sistem Sveobuhvatnosti. Ti programi su uključivali sve moje dotadašnje znanje  iz svih borilačkih vještina i načina fizičke pripreme i da se sve to uvježbava na stare tradicionalne načine i uvijek vani na različitim terenima i uvjetima.

1990. godine kao posljedica mog iskustava u borenju, traganja i usavršavanja u borilačkim vještinama i vještina i borbe, sportske i ulične sinula mi je ideja da osmislim sistem, efikasni borilački sistem koji može biti ubojit, brutalan i efikasan i koji uvijek djeluje kad si se kad si naoružani vojnik specijalac, antiterorista, ratnik sa punom ratnom opremom na sebi, pancirkom, kacigom, puškom, pištoljem, rezervnim spremnicima, ruksakom sa municijom, noževima, maskom za plinove, palicom, suzavcima, bombama raznih vrsta….u vojnim čizmama i odori …i kad se moraš u toj opremi boriti na totalno nepogodnim terenima, kao štosu uski prostori, hodnici, avioni, automobili, stanovi, unutrašnjosti kuća, ruševine, voda, blato, snijeg, led, grmlje, granje, na krovovima, balkonima, dok visiš na užetu, dok se penješ ili spuštaš po zidovima kuća, zgrada, dok visiš naglavce, dok letiš helikopterom, od iznenadnih napada, kad si totalno umoran i iscrpljen, dehidriran, pothlađen, pregrijan, ranjen, dok krvariš…i htio sam da taj sistem bude krajnje smrtonosan. 

I sad sve ovo navedeno sam ja istraživao i uvježbavao sam na sebi i sa nekim drugim ljudima, čak i ranjen i dok krvarim i  izgoren i ozljeđen ....još uvijek tako radim i dalje. Ta istraživanja nikada ne staju.

I tako sam počeo razvijati sustav vježbi i stalno istraživao i testirao efikasnost svih vještina kako bi ostvario taj moj cilj. To nije išlo lako, unatoč mom iskustvu u borbi  i u međuvremenu završenom fakultetu i u međuvremenu završenom ratu u kome sam uspješno preživio. 

Kad je počeo rat u Hrvatskoj počeli su i posebni treninzi i obuka posebnih namjena za posebne ljude u mom gradu. Treniralo se na osnovi Tae Kwon Do-a kojeg smo svi tamo vježbali ali sa primjesama zahvata samoobrane koje smo naučili u JNA i sa nekim novim znanjima od svakog pojedinca uključenog u te obuke. No ja nisam bio zadovoljan sa svime time, mada smo mi u vojnom smislu napravili odličan posao i obučili mnoge vojnike i specijalce da budu vrhunski kao što su se i pokazali. Ali meni to još uvijek nije bilo to, još mi je tu nešto falilo.

Temelj je sada postavljen, stvarna iskustva iz raznih borbi i mojih i mojih prijatelja i drugih majstora su tu iz kojih mogu razvijati moj sistem dalje. U prvim godinama određene brutalne i efikasne ubilačke stvari su bile vrlo potrebne i korisne, ali  kasnije je tu ubilačku svrhu ipak trebalo malo ukloniti iz prvog plana. Od samog početka stvaranja svih ovih vještina efikasna borba sa svim vrstama hladnog oružja, tupog i oštrog, te efikasna borba sa vatrenim oružjem svih vrsta je bila nešto sasvim normalno. Ratna iskustva su mi jako pomogla da se razvije sistem koji je stvarno STVARAN i koji se upotrebljavao u ratu od strane Hrvatskih Ratnika i koji je djelovao efikasno i spašavao živote.

Nakon rata  sam polako usavršavao svoje tehnike samoobrane do tog instinktivnog stupnja, da djeluju kad trebaju same od sebe, automatski, instinktivno.

Tako sam u svim tim bavljenjima borilačkim vještinama u Zagrebu gdje sam tada živo 2000. Godine osnovao svoj prvi klub za borilačke vještine, Kuk Sool Won Croatia. Uz treninge Kuk Sool Wona počeo sam i podučavati moju efikasnu samoobranu, koja se tad počela razvijati za civilni svijet, prilagođavati i počeo se rađati sistem sa planom i programom.

Da bi ostvario cijeli sistem vještine koja bi mogla biti podučavana za druge, morao sam osmisliti plan i program vježbanja te točno klasificirati tehnike po vrstama tehnika. To slaganje vještine na taj  način je potrajalo dvije godine od 2000. Do 2002. I onda sam napokon imao zaokružen sistem koji je bio spreman izaći u javnost. Tako sam 2003. Osnovao Klub za proučavanje Ulične borbe i metoda zaštite, Instintkivni Streetfighting Croatia, sa sjedištem u Zagrebu.

Klub je bio vrlo uspješan, bilo je mnogo članaka u novinama, knjiga, video zapisi, nastupi na televiziji, kasnije sam (2005.g) klub da bi se odmaknuli od štemerskog imidža preimenovao u Instinktivna Samoobrana Croatia i od tada ovo što smo vježbali zovemo Instinktivna Samoobrana.

Instinktivna Samoobrana u sebi sadrži kontranapade od svih mogućih napada nenaoružane osobe, rukama, nogama, bacanjima, gušenjima, hvatovima, obuhvatima, hvatovima za kosu i noge, od cipelarenja, od napada na podu udarcima, i guranjem i lomovima, od poluga, od napada noževima, palicama, bokserima, sjekirama, mačetama, od prijetnji pištoljem i puškom, te borbu palicama, noževima i vatrenim oružjem, tehnike i taktike spašavanja napadnutih osoba, kontre od iznenadnih napada u raznim situacijama, kuća, krevet, auto, fizičku spremu, mudrost, izreke i još mnogo toga.

No onda sam jednog dan 2011.godne šetao jednom prekrasnom Hrvatskom Šumom i doživio prosvjetljenje o tome što dalje trebam činiti na mom putu. No tu priču već znate, to je priča o Crobran Vještinama.

U 2011. Godini dok sam bio  u Afganistanu opet mi se u glavi pojavila ideja o Hrvatskim ratničkim vještinama. Cijelu tu i 2012. Godinu sam smišljao kako da to izvedem i konačno sam u 2012. registrirao Udrugu za proučavanje Hrvatske ratničke kulturne baštine, hrvatskih ratničkih vještina i hrvatskih borbenih učenja, Crobran.

Crobran danas objedinjuje u sebi sve Hrvatske Ratničke Vještine od najnovijih – Instinktivne Samoobrane do najstarijih Neandertalskih vještina u nešto novo, nešto veliko u Crobran, kako to treba i biti.


Ja danas više moju Instinktivnu Samoobranu ne zovem tim nazivom, zovem ju jednostavno Crobran ili moderne ratničke vještine. Naziv Instinktivna Samoobrana u mom obučavanju danas potpuno je zamjenjen nazivom Crobran, jer je Crobran ono što radim, a to što je nekad bila IS- danas je samo jedan moderni dio puno većeg i važnijeg tijela – Crobran Vještina. Cijeli Crobran je instinktivan, brutalan, brz, efikasna, upotrebljiv u sadašnjosti, mudar, graciozan, grandiozan. Tako je IS stopljen u Crobran.

Nema komentara:

Objavi komentar

SVI KOMENTARI SU DOBRODOŠLI!